Prvi problem – nismo spremni ni na minimalne promjene
Prva je u domeni primarne prevencije: unatoč mnoštvu dostupnih informacija o mogućnostima sprečavanja srčano-žilnih bolest i promjenom stila života (prekid pušenja, promjena načina prehrane, povećanje tjelesne aktivnosti…), velika većina ljudi, dok je ‘zdrava’, nije spremna ni na minimalne promjene. Stoga smo po mnogim pokazateljima zdravlja populacije (prosječna tjelesna težina, stopa pušenja, razina kolesterola…) među najgorima u Europi, a iz toga proizlazi visoka učestalost srčanih bolesti i prosječna duljina života koja je među najnižima u Europskoj uniji.
Tek pojava bolesti, ali i tada kod manjeg broja pacijenata, dovodi do značajnijih promjena stila života.
U kliničkoj praksi nije izuzetak sresti pacijente koji i nakon preboljenog srčanog infarkta i dalje puše, imaju nereguliran krvi tlak i visoku razinu kolesterola u krvi!
Drugi problem – ne slušamo upute o lijekovima
Druga greška koju pacijenti čine je u domeni liječenja: istraživanja potvrđuju da se manje od polovine pacijenata pridržava preporuka liječnika o uzimanju lijekova: doze lijekova se samoinicijativno smanjuju, zbog vlastitih interpretacija ‘nuspojava’ neki lijekovi se neopravdano izostavljaju…
Sve to dovodi do pogoršanja bolesti, a često i do smrtnih ishoda.
Treći problem – usred srčanog udara neki ljudi još uvijek ne jure u bolnicu
Osnovno načelo u modernom liječenju srčanog udara glasi: ‘vrijeme je mišić’. To znači da pravovremenim dolaskom u bolnicu nakon prvih simptoma infarkta (maksimalno do 6 sati) i primjenom terapeutske koronarografije (ugradnja ‘stenta’) može ponovno otvoriti začepljena žila i spasiti onaj dio srčanog mišića koji bi inače odumro. Ta procedura značajno smanjuje smrtnost i komplikacije nakon srčanog infarkta. Mreža ustanova postavljena je tako da praktično svi stanovnici Hrvatske u navedenom roku mogu doći u nadležnu ustanovu i sustav uglavnom dobro funkcionira. U tom kontekstu najvažnije je da pacijent što ranije prepozna simptome infarkta i preko nadležne službe zatraži pomoć. Tu se, uglavnom zbog needuciranosti, često odugovlači i time gubi prilika za optimalno liječenje. Zravstveni sustav i tu mora poboljšati edukaciju djelovanjem kroz medije i obrazovni sustav.
